Što je mobbing?

Mobbing (work abuse, employee abuse) je specifični oblik ponašanja na radnom mjestu, kojim jedna osoba ili skupina njih sustavno psihički (moralno) zlostavlja i ponižava drugu osobu, s ciljem ugrožavanja njezina ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta, sve do eliminacije s radnog mjesta.

Povijest mobbinga

Sustavno proučavanje mobbing-ponašanja počelo je prije 20-ak godina (1980-ih, Heinz Leymann). Naziv je stvoren od engleskoga glagola to mob, što znači nasrnuti u masi, bučno navaliti na nekoga, odn. imenice "mob" koja znači rulja, gomila, puk, svjetina, ološ, a skovan je prema istraživanjima Konrada Lorenza koji je opisao ponašanje nekih životinja koje se udruže protiv jednog člana, napadaju ga i istjeruju iz zajednice, a nerijetko dovode i do smrti.

U engleskom govornom području često se koristi i izraz bulling koji se odnosi uglavnom na slično nasilje u školi.

Prema istraživanjima 55% je okomiti, 45% vodoravni mobbing. Okomiti mobbing događa se kada pretpostavljeni zlostavlja jednog podređenog radnika ili jednog po jednog dok ne uništi cijelu skupinu (zato se još naziva i bossing) ili kada jedna skupina radnika zlostavlja pretpostavljenog (što se događa u 5% slučajeva). Horizontalni mobbing odvija se između radnika na jednakom položaju u hijerarhijskoj ljestvici.

5 osnovnih razvojnih faza mobbinga

I. faza:
Kao potencijalna osnova mobbinga pojavljuje se neriješen konflikt među suradnicima, koji u konačnici rezultira poremećajem u međuljudskim odnosima.
Izvorni se sukob ubrzo zaboravlja, a zaostale agresivne težnje usmjeravaju se prema odabranoj osobi.

II. faza:
Potisnuta agresija eskalira u psihoteror. Žrtva mobbinga predmet je spletki, poniženja, prijetnji, ignoriranja i drugih oblika psihičkog zlostavljanja, slijedom čega gubi svoje profesionalno i ljudsko dostojanstvo, a u radnonm okruženju gubi ugled, potporu, pravo glasa i slično.

III. faza: 

Žrtva koja je već izolirana od strane pretpostavljene osobe ili grupe, postaje javno i "dežurni krivac" za sve propuste i neuspjehe kolektiva. Na poslu se teško može fokusirati na rad, osjeća trajnu nelagodu i tjeskobu, a počinju se dešavati i otvoreni sukobi s okolinom.

IV. faza:
U ovoj fazi žrtva, koja već nije pokleknula i napustila kolektiv, započinje "borbu za opstanak". Rezultat toga je često sindrom izgaranja na poslu, tj. kronični sindrom umora (burn-out), psihosomatski ili depresivni poremećaji, ili pak izražena agresija i sukobi sa osobama u radnoj okolini, kao pokušaj samoobrane..

V. faza:
Nakon dugotrajnog, ponekad čak i višegodišnjeg teroriziranja, žrtve obolijevaju od kroničnih bolesti i poremećaja, napuštaju posao ili posežu za suicidalnim izlazom.

Tko su mobberi tj. zlostavljači?

Najčešće su mobberi osobe s nekim poremećajem ličnosti - bez kapaciteta za ljubav, radost, igru, kreativnost, davanje i dijeljenje - koje kroz mobbing kompenziraju nemoć u nekoj drugoj sferi svojeg života (najčešće privatnog, tj. u braku ili obitelji),
Često se zlostavljači zapravo osjećaju inferiorno u odnosu na zlostavljanu osobu, te formirajući oko sebe grupu, nastoje steći dominantniju poziciju i u konačnici ukloniti osobu za koju smatraju da im predstavlja prepreku na putu uspjeha.
Neki zlostavljači to rade svjesno, s namjerom da naškode drugome ili da ga prisile da napusti radnu sredinu. To čine kada se, npr., osjećaju ugroženo (npr. zbog karijere). Ili u situacijama kada postoji npr. višak radne snage, pa uprava poduzme načine kako bi se riješila radnika (npr. odredi im radna mjesta daleko od doma, a ne plaća putne troškove).
No često mobbing-ponašanje započinje nesvjesno i čak bezazleno (npr. neumjesne šale na račun žrtve), te s vremenom postanu svjesno upravljane tehnike ponižavanja i izoliranja, čiji je razlog DRUKČIJE ponašanje ili izgled pojedine osobe u radnoj sredini. U teškim vremenima nekih organizacija, pojedinci i grupe koje prakticiraju mobbing nalaze u takvom obliku ponašanja svoj osobni "ispušni ventil" ne vodeći računa o krajnjem ishodu.

Profil zlostavljača

Željan pažnje
- pretjeranom ljubaznošću nastoji držati autoritete na svojoj strani, emocionalno nezreo
- selektivno ljubazan prema suradnicima, posebno u početku prema novoj žrtvi
- iskorištava suradnike
- često izvodi "jadan ja - dramu" i samosažalijeva se
- ako ga se otkrije, tvrdi da je on žrtva
- kad ga se pozove na odgovornost, svaljuje krivicu na druge
- uvijek želi biti u centru pažnje

Oponašatelj
- nisu profesionalno kvalificirani, ali tvrde da jesu jer se nalaze u blizini profesionalaca
- često glume profesiju kojom se žele baviti i zahtijevaju zasluge koje im "pripadaju"
- manipulativni
- lako se daju isprovocirati
- često prijete suradnicima, glume odanost nadređenima, ali ih odbace nakon što ih iskoriste

Guru
- uspješni su na uskom polju svoje stručnosti, od suradnika priznati kao takvi
- egoistični i emocionalno hladni
- uglavnom muške osobe
- ponekad pretjerano uredni i organizirani
- svoje greške pripisuju drugima

Psihopat ili sociopat
- napasni i arogantni prema žrtvama, a prema ostalima dragi i ljubazni hladni i proračunati
- dobri su glumci, za njih ne vrijede zakoni i moralne norme
- često ih se može uhvatiti u nekim kriminalnim aktivnostima
- oni koji ih otkriju, odmah postaju njihove žrtve i sva svoja (ne)djela prebacuju na njih
- ne pokazuju empatiju, sažaljenje i krivnju

 Kako se obraniti od mobbinga?

1. Nemojte mahnito reagirati na uvrede - razmislite što je povod i kako možete riješiti problem. Pokušajte razgovarati direktno s osobom za koju smatrate da je odgovorna za vaše zlostavljanje.

2. Nemojte se izolirati - sigurno u vašoj sredini ima osoba koje ne odobravaju mobbing i na koje se možete osloniti.

3. Obratite se nekoj udruzi koja vam može pomoći umjesto da započnete vlastiti rat s radnom okolinom - cilj je riješiti vaš problem, kao i potencijalne slične probleme koji se mogu nadalje pojaviti u vašoj radnoj okolini (seksualno zlostavljanje, diskriminacija na osnovu spola, nacionalnosti, životne dobi i drugo..).